100 godina od smrti crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Njegoša
U utorak, 02. marta 2021. godine održana su dva istovjetna predavanja za učenike srednje muzičke škole i njihove profesore u našoj koncertnoj dvorani, Crkvi sv. Duha. Prvo predavanje je održano u terminu od 09:30-10:00, a drugo od 10:10-10:40. Učenici i profesori su podijeljeni u dvije grupe kako bi se ispoštovale sve epidemiološke mjere propisane za održavanje nastave i brojnost prisutnih koji mogu boraviti na jednom mjestu sa dovoljnom udaljenošću jednih od drugih, zauzimajući propisanu kvadraturu.
Predavanje je od strane direktorice škole gđe Jelene Ljoljić povjereno profesoru mr Mihajlu Lazareviću, koji se pored svog profila dirigenta bavi i istoriografijom.
Predavanje je podijeljeno u dvije cjeline.
Prvi, veći dio, obrađivao je životopis KNJAZA I KRALJA NIKOLE I PETROVIĆA NJEGOŠA, prateći njegov život od djetinjstva, preko preuzimanja prestola, obrađujući ga kao državnika, reformatora, vojskovođu, diplomatu, političara, vizionara, graditelja, književnika, besjednika, roditelja... do izgnanstva i smrti u egzilu.
Drugi, manji, ali jednako važan dio posvećen je vezama Kotora i Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ 1839 sa svetorodnom dinastijom Petrović Njegoš i samim kraljem Nikolom I, jer smo htijeli da povežemo našu struku – muziku, sa ovom značajnom temom i događajem iz naše istorije, i time damo doprinos rasvjetljavanju lika i djela našeg istaknutog pretka.
Prenosimo vam drugi dio predavanja pod naslovom "Kotor i Petrovići" u cjelosti.
Kotor i Petrovići
Srpsko pjevačko Društvo, kasnije nazvano SPD „Jedinstvo“ u Kotoru zvanično je registrovano 1839. godine kada su Austrougarske vlasti manjinskim narodima dozvolili okupljanje na kulturnim osnovama, mada je djelovalo i desetak godina prije zvanične registracije. Naime u novembru 1830. godine grupa pjevača iz Kotora je neovlašćeno prešla u Crnu Goru na sahranu svog Mitropolita Petra I Petrovića Njegoša, (Sv. Petra Cetinjskog). Prilikom povratka u Kotor (tadašnju Austrougarsku) uhvaćeni su, i iz zatvorskog zapisnika saznajemo da su na sahrani „notalno pjevali“, tako da možemo zaključiti da se i desetak godina ranije horski pjevalo u Kotoru. Eto prve muzičke veze Kotora sa dinastijom Petrović Njegoš.
Znamo da je Petar II Petrović Njegoš mnogo volio Kotor i u njemu često boravio i družio se sa znamenitim Kotoranima i Bokeljima. Kuća u kojoj je odsjedao nalazi se na istom trgu gdje se nalazi i naša škola. To je kuća „Lombardića“ sa brojem 389. Prilikom tih boravaka, zvaničnih i nezvaničnih, rado je slušao „Jedinstvo“, i služio liturgije u Kotoru. Jednom prilikom je poklonio zlatni ručni krst crkvi Svetog Nikole. Na toj liturgiji je pjevalo SPD „Jedinstvo“. Družio se sa tadašnjim čelnicima Društva, Vukom Vrčevićem, Špirom Jovovićem, Jovom Kadijom....
„Jedinstvo“ je često gostovalo na Cetinju. Priređivalo je „akademične zabave sa pjevanjem i sviranjem“ jer je Društvo kao sekcije imalo isprva muški a potom i mješoviti hor, „tamburašku orhestru, gudalačku orhestru i građansku limenu orhestru“, kao i dramsku sekciju, tako da su njihove zabave bile veoma raznovrsne. Hor je gajio i prisne odnose sa „Djevojačkim horom ženskog instituta“ sa Cetinja. Jednom prilikom Jedinstvu je uručen od strane Djevojačkog instituta i veoma vrijedan notni zbornik.
Citiraćemo vam „izvješće“ Jova Kadije, dirigenta i kompozitora „Jedinstva“ kako je nastala himna Knjaževine a potom i kraljevine Crne Gore.
"Na 10. julija 1870. u oči Petrov-dana (Društvo Jedinstvo – prim. autora) dade svečanu zabavu u Čitaonici na Cetinje u počast Njegove Svjetlosti Knjaza Nikole I u kojoj je i (sam) prisustvovao. Za ovu zabavu Društvo je dalo sastaviti od svog učitelja Orhestre Šulca Crnogorsku Himnu u note, a na riječi Jovana Sundečića i posvetilo Njegovoj Svjetlosti, kojemu pred zabavu bi predana, udostojivši se primiti je i odrediti da se službeno upotrebljava kao Državna Crnogorska Himna, koja se od onda i danas svira po svim Državama. Zabava je ispala na zadovoljstvo Njegove Svjetlosti. Sutra dan (na Petrovdan) ispjevalo je uz note liturgiju u Crkvi Sv. Gospođe kod Manastira, a uvečer Njegova Svjetlost udostojilo se dati večeru cijelom Društvu, kojoj su učestvovala mnoga gospoda. Sutra dan društveni je odbor bio kod Njegove Svjetlosti da zahvali i pozdravi (ga) pri polasku okle je krenulo u 5 sati po podna. Ovom je prilikom Njegova Svjetlost poklonila društvenom fondu Forinti 200, a učitelju orhestre Šulcu zlatni sat sa Njegovim početnim slovima N I.
Na Gospođin-dan u večer ( 20. septembra 1871. ) Društvo je dalo na Cetinje „akademičnu svečanost“ sa sviranjem i pjevanjem čim se dovršila i uveličala svečanost Krštenja crnogorskog Nasljednika Danila. Pri istoj je prisustvovao Njegova Svjetlost Knjaz Nikola i Knjeginja Milena sa kumom iz Rusije i drugi velikaši. Ova je zabava data u dvorani ženskog instituta koja je bila krcata naroda."
I prota Jovo Bućin slično izvještava.
"Prilikom ispraćaja posmrtnih ostataka iz Kotora, tragično stradalog crnogorskog knjaza Danila u avgustu 1860. godine, „Jedinstvo“ je imalo namjeru da učestvuje i na njegovom sprovodu na Cetinju, ali stigla je zabrana okružnog poglavara Dojmija.
Povodom četrdesetogodišnjice predstavljenja Svetog Petra Cetinjskog, „Jedinstvo“ je uoči Lučindana 17.10.1870. pošlo da se pokloni njegovim moštima. Iste večeri priređena je i sjajna zabava u cetinjskoj čitaonici za knjaza, ostale glavare i narod. Tada je prvi put izvedena crnogorska himna komponovana od „društvenog kapelnika“ Antuna Šulca, a po riječima pjesnika Jovana Sundečića „i od tada ona se pjevala i svirala kao crnogorska himna do našeg sretnog narodnog ujedinjenja“. (Prota Jovan V. Bućin „Pregled rada... str. 21) Za uzvrat knjaz je Društvu poklonio 200 forinti u zlatu, dirigentu Šulcu zlatni sat sa posvetom, i naredio je da se o državnom trošku štampaju rodoljubive pjesme „Srbobranke“, koje je spjevao Risto Milić, „vrijedni društveni član“.
Na Gospođindan 1871. godine Društvo je dalo Akademiju u dvorani ženskog instituta povodom krštenja crnogorskog nasljednika Danila.
Društvo učestvuje 30.6.1883. godine na svečanosti vjenčanja kneginje Zorke i knjaza Petra Karađorđevića.
Pjevalo se i pri sprovodu kneginjice Marije 18.5.1885. godine. Pjevalo se i prilikom vjeridbe knjeginjice Milice sa velikim knjazom Petrom Nikolajevičem.
Sve ovo ukazuje da su Kotor i Cetinje imali jake duhovne i kulturne veze. Knjaz i kralj Nikola je shvatio da Cetinje i Crna Gora kao i svaka prijestonica i zemlja moraju imati kulturne i muzičke institucije. Angažovao je obično kulturne poslenike u svoju službu, pa mu je sekretar postao Jovo Sundečić, kapelnik vojne muzike Antun Šulc, a SPD „Jedinstvo“ rasadnik notnog materijala koje su dirigenti nosili na Cetinje i tamo školovali muzičare i pripremali ansamble.
